Tuesday, December 15, 2020

Kosmaj kada je kratak dan



Kosmaj (deo kod spomenika) u par crtica :

- kada duva košava i tamo ima vetra - sve je do očekivanja...

- u okolini spomenika planinarska markacija na stazama postoji,ali gde te staze vode - to se komplikuje u decembru sa decom...

Plan je bio - dođemo iz pravca Mladenovca,parkiramo se i prošetamo do spomenika,do vidikovca & do manastira Kasteljan - u potrazi za geocache-om.Po Google mapi vazdušnom linijom oko 4 km,ostale informacije sa interneta: staze postoje i dobro su markirane - nadali smo se što više šume.

Došli smo iz pravca Mladenovca,preko Koraćice,parkirali se na poljani koja prepodne kada duva vetar je zgodna za puštanje zmajeva. Popodne se pretvara u jedan veliki parking.

Odatle je spomenik borcima Kosmajskog odreda jako blizu,nadzire se kroz krošnje,ali kako postoji asfaltni put podno spomenika mnogi koriste i varijantu kolima.Ako se krene stazom koja vodi sredinom tu je lišće,stepenište & manje betona i vozila.


Pored poljane postoji starinski betonski bazen - 15-tak min. minimum na istraživanje & uđi/izađi,pa ispočetka .

Odatle je spomenik oko 600 m ,ali ako su deca u fazonu : gde ti nađeš zgodno drvo/kamen ti se popni ,to može da potraje i više od sat vremena.
Od ˝parkinga˝ samo na suprotnu stranu nalazi se drveni vidikovac i spomen kosturnica na Belom kamenu (podignuta kao spomenik srpskim ratnicima, poginulim u Prvom svetskom ratu),putokaz je vidljiv za asfaltni put,ali postoji i šumska staza (otkrivena u povratku).
Odmah na početku kod žute kuće je trebalo da skrenemo desno i izbegli bi asfalt,vrlo zgodno u letnjim mesecima.

Tom šumskom stazom se stiže malo niže vidikovca,tj.između vidikovaca i kosturnice - vidikovac je uzbrdo,kosturnica nizbrdo.

I odatle kreće potraga za stazom koja vodi do razrušenog manastira Kasteljan.Gledajući kartu staza koja vodi od kosturnice na dole nije valjana - mnogo na dole i mnogo nalevo,osim markacije konkretnog putokaza nema.

Vraćamo se do parkinga i nalazimo stazu koja kreće iza betonskog bazena.Tu konačno ulazimo u šumu kakvu smo (bar mi matori) priželjkivali od početka.

U šumi je prijatnije,manje gužve,manje vetra,kako prolazi dan sve više i više narandžasto.

Uključili smo se na stazu markiranu poklopcima od tegli,koji su zakucani ekserom preko originalnog crveno-belog znaka. 

Stazom,šuškajući po lišću,stižemo do raskrsnice (oko 16/17 -tog poklopčeta) gde prvo nastavljamo pravo,ali kako smo videli da se udaljavamo od manastira vraćamo se do raskrsnice,spuštamo stazom na dole i stižemo do poljančeta - idealnog za piknik sa pogledom.
Po karti bili smo blizu,možda čak i na desetak minuta,verovatno preko šiblja & trnja,ali odustali smo.Presudna je bila kombinacija: decembar,popodne(već je bilo 15:41 h) & deca.Odlučili smo da stazu do manastira ostavimo za neki sledeći put,a tada ćemo pravo u šumu.

No comments:

Post a Comment